Dekubitus se definiše kao lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva nastalo zbor sile pritiska, sile smicanja, trenja i vlažnosti, odnosno njihovom kombinacijom. Prva saznanja o dekubitusima dobijena su pri istraživanjima na mumijama u Egiptu.
„Ako je nastala rana od ležanja za to nije kriva bolest, to vidljiv znak greha negovatelja“ – rekla je Florens Najtingel 1859.godine.
Savremena nauka kaže – to je neuspeh celokupnog sistema zdravstvene zaštite.
Oštećenje integriteta kože javlja se kod nepokretnih, delimično ili ograničeno pokretnih i kod inaktivnih pacijenata. Ovakva stanja mogu uzrokovati mnoge bolesti ili traume. Dekubitusi se najčešće javljaju kod pacijenata u bolnicama (i u visoko razvijenim državama), domovima za stare i nešto ređe u kućnim uslovima. U zdravstvenim ustanovama o prevenciji i lečenju dekubitusa brinu sestre i lekari, a u kućnim uslovima to je uglavnom prepušteno bliskim osobama. Troškovi lečenja su 2,5 puta veći od troškova prevencije. Stoga je razumevanje uzroka i mehanizma nastanka, uz primenu mera prevencije, ključ za sprečavanja dekubitusa.
Delovi tela koji su pod rizikom za nastajanje dekubitalnih rana su oni koji su najviše izloženi pritisku – krsna i trtična kost, greben sedalne, gornji deo bedrene kosti, pete, laktovi, lopatice i ušne školjke. Unutrašnje faktore rizika treba kontrolisati i korigovati ako je to moguće što je zadatak zdravstvenih radnika, a spoljašnje eliminisati. Osnovni spoljašnji faktor je pritisak koji pogoršava cirkulaciju krvi, snabdevanje kiseonikom i drugim hranljivim materijama neophodnim za rad ćelija kože. Taj proces dovodi do usporene eliminacije štetnih materija i početnih oštećenja kože. Klizanje ili smicanje tela nastaje kada pacijent klizi naniže u krevetu ili stolici. Sile smicanja dovode do istezanja ili prelamanja kože i kidanja malih krvnih sudova, što ima za posledicu prekid cirkulacije u tom delu kože. Trenje nastaje pri nepravilnom pomeranju bolesnika, kada ga „vučemo“ po podlozi što dovodi do vidljivih oštećenja površinskog sloja kože, takozvanih oguljotina. Vlažnost kože, usled znojenja ili inkontinencije mokraće i stolice, povećava sile klizanja i trenja i remeti osnovne funkcije kože. Nastanak dekubitusa sprečava se pojačanim merama lične higijene, kupanjem ili prebisavanjem tela toplom vodom i neutralnim sredstvima uz blagu masažu blagim hidrantnim kremama. Posebnu pažnju treba posvetiti higijeni anogenitalne regije. Kod inkontinentnih pacijenata primeniti savremena pomagala. Pelene sa indikatorom vlažnosti su vrlo korisne i mogu se dobiti na recept, a verujem da će uskoro biti na pozitivnoj listi i ulošci za muškarce i žene koji su 50% jeftiniji i komforniji za pacijente. Pri odabiru pomagala treba obratiti pažnju na sertifikat kvaliteta i RothWel test koji definiše moć upijanja. Takože, treba izbegavati upotrebu urinarnih katetera. Lično i posteljno rublje treba da bude komotno i od prirodnih materijala, bez šavova, dugmadi i nabora. Pri svakoj aktivnosti oko bolesnika proveravati izgled kože. Uz pomoć ogledala sa drškom kontrolu mogu obavljati i sami pacijenti.. Promenu položaja tela treba vršiti na dva sata, a nekada i češće. Pri promeni položaja tela aktivirati bolesnika maksimalno i koristiti tehniku odizanja od podloge uz pomoć trapeza ili mekih podmetača.Kod nas se na tržištu mogu kupiti razne vrste preventivno korektivnih pomagala. Pri odabiru se posavetujte sa stručnjacima. Možete i sami da ih napravite. Urolajte frotir po dužini ili sašijte navlaku (2m/0,4m), napunite je seckanim sunđerom. Dobićete takozvanu Klajn rolnu koja može da se obavija oko tela, podvlači i služi kao oslonac. Radi rasterećenja koristite i veće ili manje jastučiće. Napravite raspored promene položaja tela. Izbegavajte položaj na na leđima i sedenje. Pacijent koji koristi kolica trebalo bi da na svakih 15 minita premešta težinu tela samostalno ili uz pomoć. Kod pacijenata sa oduzetošću jedne strane tela izbegavati da leže na oduzetoj strani. Adekvatni kreveti, antidekubitalni dušecii ili jastučići, kao i razne vrste podmetača mogu da rasterete osetljiva mesta na telu.
U zavisnosti od stanja pacijenta preporučuje se ishrana bogata proteinima, mineralima i vitaminima. Težiti održavanju idealne mase, jer mršavost, ali i gojaznost predstavljaju faktor rizika. Pri hranjenju voditi računa da se ostaci hrane ne nađu u postelji, jer i mrvice hleba mogu da izazovu oštećenje kože.
I pored svih mera prevencije, dekubitus može nastati. Prvi upozoravajući znak je crvenilo, osećaj svraba i bola (I stadijum). Zatim slede plikovi i otok (II stadijum) i te promene su reverzibilne. Kod III, IV i V stadijuma nastaju oštećenja vezivnog i mišićnog tkiva ili oštećenja kostiju. Pored kozervativnog tretmana, duboki dekubitusi zahtevaju hirurški tretman.
Vrlo je važno znati da je pre i posle bilo koje aktivnosti obavezno oprati ruke. Za tretman rane koristiti sredstva koja nisu citotoksična. U kućnim uslovima se može primeniti fiziološki rastvor i bioptrom lampa. U ponudi su razne vrste obloga i gelova u cilju vlažnog zarastanja rane koji su vrlo efikasni, bezbedni i jednostavni za upotrebu i mogu ostati na rani više dana. Lečenje dekubitusa veoma je složen i dug proces koji zahteva multidisciplinaran pristup. Posebno važnu ulogu u lečenju obolelih ima medicinska sestra koja bolesniku pruža svu potrebnu negu i sprovodi neophodne mere prevencije. Vrlo je važno znati i to da lečenje hroničnog dekubitusa spada među najskuplja lečenja u medicini i jedno je od dugotrajnijih.
Filed under: Saveti i preporuke | Tagged: Dekubitus, Lokalno oštećenje kože, Rana od ležanja | 16 Comments »